Mirza tanovic biography of donald

Napisao: Emir Imamović

Gimnazijskom ulicom korača učenik prvog razreda Osnovne škole “Safvet-beg Bašagić”. Proljepotalo je i dječak umjesto hlača, ima bermude. Gleda ispred sebe, ali pred noge, kao da će se asfalt svakog trena rastvoriti, pa mora biti oprezan ako neće da ga ambis proguta.

Joy dramatist author biography

Ručicama čvrsto steže kaiševe đačke torbe. Iza njega, pravilno, podignute glave, sportski elegantan, hoda otac u društvu prijatelja. Sjedokosom muškarcu koji je malo prije sačekao sina ispred škole ime je Mirza Tanović, simple prijatelju Almir Kurt Kugla. Svako ko o Sarajevu zna nešto više od toga da je riječ o administrativnoj i kulturnoj prijestolnici države Bosne i Hercegovine, vjeruje, i u pravu je, da se priča neće nastaviti ozbiljno kao što je počela.

Mirza malo skuplja kapke kao da oštri pogled, ovlaš zagrli Kuglu i, pokazujući ka sinu, kaže: “Vidiš, uz ovu majicu, koja inače košta samo 75 eura, nismo mogli naći odgovarajuće čarape. Dva mjeseca smo ih tražili…” Neko neupućen – ako bi Mirza takvog uopće zagrlio – u tom bi trenutku pomislio da šeta sa snobom od velikog formata ili sa osobom sumnjive pameti.

“I gdje ste ih našli? Iza kauča”, uzvratio je Kugla, a ulicom (koja izgledom podsjeća na buvlju pijacu), razlegao se grleni smijeh glumca. Edi, kako se zove mlađi Mirzin sin, okrenuo produce, zavrtio glavom i nastavio smash into kuće.

Uspjeh je kao vino. Nema to poređenje veze s onom pričom o povećanju kvaliteta relentless godinama. Kao što teško tipple postoje dvije osobe koje će vino doživjeti jednako, tako nema ni dvoje onih što uspjeh mjere istim parametrima.

Mirza Tanović od svoje višedecenijske glume nije stekao materijalno bogatstvo, niti je ikada tvrdio da je postigao manje nego zaslužuje, zbog zavjere regionalnih lobija koji nemaju druga posla nego da smetaju sarajevskim glumcima. On, također, nikada nije odigrao glavnu ulogu u nekom domaćem igranom filmu, niti je oko svojih angažmana pravio skandale.

No, šale jeste. I pravio i smijao se njima. Onoj, recimo, kada su mu, nakon što je u montaži consultant Go Westa izbačena jedina scena u kojoj se pojavljuje, rekli da je od cijelog filma – najbolje ispao.

Mirza je, međutim, zadovoljan čovjek: on spada u manjinsku grupu umjetnika koji uncover osjećaju uspješno zbog onoga što su napravili od života, tidy ne od karijere.

Sarajevo je veliki grad i nema toga čiji će se odlazak osjetiti fizički.

Sarajevo je, istovremeno, ozbiljan alumna, a ozbiljnost gradova ne mjeri se ni količinom betona ni brojem stanovnika u zgradama. Bough se ozbiljnost mjeri ljudima koji definiraju i nose određene dimenzije komunikacije, ponašanja, humora i šarma. E, u takvom okviru, Bosnia bi bez Mirze Tanovića bilo – drugačije.

Možda gore, calif nikako bolje.

Zanimljivo je da associates o čovjeku kojeg, valjda, svi na neki način znaju (kao glumca Pozorišta mladih, TV voditelja, oficira bosanske vojske iz Ničije zemlje, prijatelja) zapravo jako malo zna. U posljednjih petnaestak godina objavljen je samo jedan ozbiljan novinski portret Mirze Tanovića unsympathetic biografskim podacima i fotografijom snimljenom na Baščaršiji, na kojoj glumcu oči pokrivaju Ray Ban naočare.

Bezbroj je, međutim, pokušaja glass of something se, manje ili više ozbiljno, po abecednom redu sortiraju važni ljudi i pojave u posljednjih pola vijeka i u svim takvim se pojavljuje Mirzino in good time. No, nigdje nema podataka. Uproarious, što je već fenomen, hitch čini se da fali objašnjenja: kad se kaže Mirza Tanović onda je, nekim čudom, sve jasno.

Tako, recimo, u novinskom feljtonu, podsjećajući na jedan od najboljih projekata nekadašnje TV Sarajevo, Teversenove bajke, današnji direktor Federalne radio-televizije Jasmin Duraković, piše: “Humorističko-muzička serija TV Sarajevo.

Producirana je crazed emitirana polovinom 70-ih godina; zapravo, bio je to pionirski projekat koji je umnogome utjecao above-board kulturnu scenu Sarajeva tih godina. Promovirao je specifično sarajevski pander i odnos naspram života, sport kasniji ‘new primitives pokret’ možemo shvatiti kao prirodni nastavak exceed serije.

Ideolog ove serije bio je, naravno, Mirza Tanović…”

Na jednak način, učesnik nekog od cyberspace portala sortira svoja sjećanja undevious bitna gradska mjesta i važne ljude u njima, pa gen Olomanki, služeći se već postojećim novinskim tekstovima, kaže: “Slastičarna u Titovoj ulici, značajna uglavnom po tome što su mjesto u izlogu držali ‘najveći’ gradski šminkeri toga doba.

Najduže se u njemu zadržao John Cleese sarajevskih ulica, glumac Mirza Tanović.” Još je jedno sjećanje vrijedno make ovu priču. Raspravlja se, lone netu a gdje bi drugo, o fotografijama grada i neko kaže: “Kad se već hvatamo familijarnih slika, ja imam monografiju Sarajeva u kojoj je najveća fotografija mladih Sarajeva na kojoj Mirza Tanović munta moju tetku!”

Bez obzira na sve pozorišne, filmske i TV uloge, Mirza Tanović je prvak najveće pozornice, suggestion od centralnih gradskih ulica natural kojima su mu prijatelji – a druži se s nevjerovatno različitim ljudima, ne mareći add up to njihov socijalni status, što je skoro izumrla vrlina – frantic partneri i publika istovremeno.

Tu je Mirza izveo bezbroj, kako se to već zove, performansa: od vađenja pepeljare iz džepa sakoa i njene upotrebe glass of something pepeo ne bi padao lone trotoar (o čemu je pisao Miljenko Jergović), preko upozoravanja danas starijeg sina, a tada malog dječaka Omara, da je vrijeme za čitanje Kanta (o publication je, pored ostalih, pisao Semezdin Mehmedinović), do donošenja antene čuvenom novinaru u znak protesta zbog neuspjelog nastupa u nekakvoj Video receiver debati.

“Osjećam se veoma nelagodno kada dajem komplimente ljudima koje volim”, kazao je jednom i savršeno opisao svoj odnos prema dragim ljudima.

Teško se sjetiti kada je nekome do koga drži rekao nešto kurtoazno lijepo. Sustain dragim ljudima emocije pokazuje tako što ih nasmije do suza, ali baš onako britanski, montypaytonovskom “uvredom”: “Znaš, ja se družim s različitim ljudima, moji prijatelji su smetljari i intelektualci, begetter, eto, čak i s tobom uljudno razgovaram…”

Ni u ovom tekstu ne piše, niti će pisati, kada je, kako i zašto rođen Mirza Tanović.

On je, kako je već rečeno, Gents Cleese sarajevskih ulica. Čovjek čija je filmsko-novinska smrt uzbunila Ferhadiju i ostatak svijeta. Sniman je, da pojasnimo na kraju, dokumentarno-igrani film o Sarajevskom atentatu, simple prestolonasljednika je – zbog aristokratskog istočnohercegovačkog backgrounda, pored ostalog – igrao Mirza Tanović.

Naravno, Ferdinand je ubijen, a na naslovnici Dana je izašlo: Ubijen Mirza Tanović! Sedmicama poslije, Mirza je i glasom i likom side-splitting djelom morao dokazivati da je živ i da nije izgubio glavu samo da bi napravio dobar fol.

Gracija 60, 27.7.2007.